Zbirka lektira
Lektire
Blog
četvrtak, prosinac 3, 2009
PRVA VERZIJA:
Bilješke o piscu:
Dinko Šimunović rođen je 1873. godine u Kninu, u učiteljskoj obitelji. Djetinjstvo je proveo po mjestima Dalmatinske zagore (Koljani, Kijevo), gdje mu je otac službovao. Učiteljsku školu završio je u Arbanasima (kod Zadra), a službovao je, kao i njegov otac, po selima Dalmatinske zagore. Život i rad, među siromašnim, ali ponosnim ljudima toga kraja, odrazio se u njegovom književnom stvaranju. 1909. godine odlazi u Split, gdje je kao profesor radio do mirovine. 1929. godine preselio se u Zagreb gdje je i umro 03. kolovoza 1933. godine. Njegovo najplodnije stvaralačko razdoblje je između 1905. i 1914. godine. Napisao je zbirke pripovijedaka: Mrkodol, Sa Krke i Cetine, te romane Đerdan, Tuđinac, i Porodica Vinčić, te dvije autobiografske proze: Mladi dani i Mladost. Njegove se pripovijetke (Mrkodol, Alkar, Rudica, Muljika, Duga, Kukavica, Pojila, U planinama, Đemo, Sirota) ubrajaju u klasična djela hrvatske književnosti.
Mjesto radnje:
Mjesto Čardaci (na strmim obroncima), dolina rijeke Glibuše te polje
zvano Lug.
Vrijeme radnje:
Ljeto i jesen
Tema:
Tragična sudbina vesele djevojčice, čiju su smrt uzrokovali roditelji krutim
odgojem.
Ideja:
Djeca moraju imati svoje djetinjstvo, svoju slobodu i ne smiju biti robovi roditeljskih zabluda.
Likovi:
Čardačani, Serdar Janko (otac), Emilija (majka), Srna (Brunhilda),
kljasta Sava te udovica Klara.
Kratki sadržaj:
Najbogatiji ljudi u Čardacima, malom mjestu u blizini rijeke Glibuše, imali su djevojčicu Srnu. Pravo ime bilo joj je Brunhilda. Za sparnih ljetnih dana, djevojčica je sjedila uz prozor i slušala viku dječaka koji su se kupali u Glibuši. Druženje s dječacima i izlaganje suncu bili su joj zabranjeni. Tek
uvečer izašla bi s roditeljima u šetnju. Srna je zbog toga bila jako nesretna. U jesen bi roditelji poveli Srnu sa sobom na berbu grožđa, na Marčinkovu glavicu. Bila je to prigoda da se naigra do mile volje. Trčala je po livadama i šumarcima i šetala sa udovicom Klarom, vlasnicom
vinograda, koja je prodavala grožđe njenim roditeljima. Šećući tako, došle su do najsiromašnije kuće u kraju. Živjela je tu kljasta Sava, žena koja nije imala obje šake, a izrađivala je najljepše vezove. Pričajući sa Savom, ugledaše dugu koja se pojavila iznad okolnih sela. Čuvši priču kako može postati dječak protrči li ispod duge, Srna pojuri što su je noge brže nosile. Trčala je i trčala i mislila samo na dugu. Na putu joj se ispriječilo Mrtvo jezero. Pala je u njega i utopila se. Njenu smrt roditelji nisu mogli preboljeti. Shvatili su kako su grdno pogriješili i sami su sebi oduzeli život, skočivši sa bedema tvrđave u nabujalu Glibušu.
Analiza likova:
Srna je desetogodišnja djevojčica, lijepa, vitka, i visoka. Zlatna kosa, meka i vlažna nalik je na svilu kukuruza. Usta su joj bila lijepa kao cvijet. Koža bijela i nježna. Zbog živahnosti, vesele naravi i vitkog tijela, Čardačani su je prozvali Srna. Morala je biti uzor dobrog ponašanja: biti tiha, nije smijela jesti koliko je željela, nije smijela divljati i vrištati kao dječaci. Sve što današnja djeca smiju (igra, smijeh, šala, trčanje, kupanje, sunčanje itd.) Srna je mogla samo poželjeti. U žarkoj želji da postane dječak, a na taj način i slobodno dijete, trčeći prema dugi izgubila je život.
Sava je bila seoska djevojka iz najsiromašnije kuće na Marčinkovoj glavici. Bila je bogalj, bez obje šake. Iako je odrastala u velikom siromaštvu, svojom upornošću postala je najboljom veziljom u cijelome kraju. Na nagovor svećenika i oca otišla je u grad, gdje je svojom vještinom zaradila puno novaca. Oženila se, te rodila curicu. Muž joj je potrošio sav zarađeni novac. Prevario ju je i ostavio, a nakon toga se vratila svojim roditeljima. Sava je bila dobra, vrijedna, poštena te brižna majka.

DRUGA VERZIJA:
Bilješke o piscu:
Šimunović, Dinko - pripovjedač i romanopisac (Knin, 1. IX. 1873. - Zagreb, 13. VIII. 1933.). Prvi njegov roman je Tuđinac (1911.), a značajan mu je i autobiografski roman Mladi dani (1919.). Ipak, u njegovom su opusu najvrednije pripovijetke, kojih je napisao oko sedamdesetak, a objavljene su u zbirci Mrkodol, zatim Đerdan (1914.), Sa Krke i sa Cetine (1930.), Posmrtne novele (1936.), te u časopisima.
Šimunović je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz
uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva. Iako je stvarao u epohi moderne, te ga se najčešće smatra za modernističkog pisca, modernost kao da ga je mimoišla.
Mjesto radnje:
Lug – Citat: “To je polje Lug zvano, sa žutim i tamnozelenim plohama
                    kasnog kukuruza i trstike, sivkastim strništima…“
Vrijeme radnje:
Ljeto – Citat: “Toga je ljeta sunce neobično dugo i žarko sipalo sjaj i
                      toplinu
Jesen – Citat: “Dani su postajali sve kraći, a obilni i kratki pljusci kiše
                      rasladili zemlju. Nastala šarena jesen…
Kratki sadržaj:
Živjela jedna cura Brunhilda, zvana Srna, sa majkom i ocem. Uvijek u ljetne dane gleda kroz prozor svoje kuće. Slušala je kako se dječaci dole kod potoka igraju, a djevojčice su uvijek morale ostajati kod kuće.
Jednoga dana Sedlar i Sedlarica su odlučili sa Srnom otići u vinograd na Marčinkovoj glavici. Srna se tamo igrala dok nije naišla na Savu koja nije imala ruke. Srna je sa Klarom slušala Savine događaje. Tako je čula kako govore da tko prođe ispod duge da će postati dječak. Tada se na nebu pojavila duga. Srna je potrčala prema dugi da prođe ispod nje i da se pretvori u dječaka. Tada je pala u neko jezero iz kojeg još nitko nije izašao van živ. Umrla je u tom jezeru.
Analiza glavnih likova:
Srna – Brunhilda
Citat: “I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
          zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu. A bilo
          je samo deset godina toj Srni.“
Sava
Citat: “Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Može biti da nije
          ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
          sudbinu.“
Sporedni likovi:
Emilija – Srnina mama
Serdar Janko– Srnin otac, bijaše najbogatiji Čardačanin
Najljepši odlomak:
“Ali malo dalje, u brežuljkastom polju, veselo tekli bistri Glibuški pritoci,
 pa u vlažnu i toplu zraku šumio bujan život krepka rašća, životinja i
 zaposlenih seljaka.”
Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se svidio zato što je poučan,
a nije mi se svidjelo to što je Srna na kraju umrla.
zbirkalektira @ 17:49 |Komentiraj | Komentari: 0
goog
Brojač posjeta
128371
Tražilica
Prilagođeno pretraživanje
Anketa
Čitate li sami lektiru ??


Index.hr
Nema zapisa.